Akcije
"U to vrime godišća"
U ovo vrijeme godine većina ljudi odlučila je veseliti se i biti sretna, pa razmišljanje i pisanje o okrutnosti prema životinjama može izgledati kao ubijanje zadovoljstva i sreće. Međutim istina je da je ovo doba za milione životinja vrijeme velikih okrutnosti. Zaklane i pojedene, poklonjene kao žive igračke i prisiljene izvoditi različite "vještine" u svrhu ljudske zabave su samo neki od naćina na koji životinje posebno pate u ovo vrijeme godine zbog našeg zadovljstva. Svake se godine zakolju tisuće svinja, purana gusaka, janjaca i pilića. Štenci i mačići se poklanjaju kao pokloni, ali vrlo brzo nakon što prestaju biti nešto novo i zanimljivo u obitelji "novi vlasnici" ih odbacuju. Prekrasno zapakirana kozmetika je lijep božični ili novogodišnji poklon, ali možda je njeno djelovanje okrutno testirano na životinjama. Mnoge životinje se ubijaju kako bi sa njih odrali njihovo krzno i kožu u pretvorili ju modne detalje. Ali Božić može biti lijep i zbog toga u svom punom značenju milosrđa prema svima, pa naravno i prema životinjama. Pa, naravno i svako drugo doba i cijela godina!
Zašto su ljudi toliko destruktivni prema svom okolišu i drugim živim bićima sa kojima dijele ovu plantu? Ovo je pitanje za koje sve više sumnjam da ću ikada naći odgovor.
Ubijanje životinja je naokrutniji čin u odnosu ljudskog bića i životinje. U današnje vrijeme nauka je dokazala, a zakonodavstvo mnogih zemalja, kao i Europska deklaracija iz Amsterdama (1997) da su životinje osjećajna bića. To znači da osjećaju strah, bol, tugu. Iz ovog razloga suvremeni humani zakoni nastoje propisati naćine kojima bi klanje i ubijanje životinja postalo - HUMANO - ili je ipak bolje reći da sa ciljem da čovjek životinji u tom činu nanese minimalnu bol i patnju uz upotrebu načina zasnovanih na temeljima spoznaje i prakse.
U RH je isto tako zakonima regulirano tko smije i kako ubiti životinju, ali naćin klanja svinja i drugih domaćih životinja za vlastite potrebe nije propisan Zakonom o dobrobiti životinja.
Kolinje je uglavnom ostala sezonska pojava koja se održava u zimi, kada veseli domaćini izvlače svinju koja predosječa svoj kraj i pritom nastoji pobjeći urlajuči od straha. Tada već dobro okrepljeni susjedi mrcvare svinju po seoskom dvorištu vukući je za uši i noge, dok ona neprekidno cvili i uspijeva im izmaknuti. Kada ju uhvate i potom sruše, vuku po dvorištu i napokon dolazi majstor koji kolje po kućama i nestručno zabije svinji nos u grlo tako da ona urla i dalje, ali sve prigušenijim krikovima dok ne iznemogne.
Međutim vijest da Europska unija zabranjuje klanje svinja u domaćoj radinosti užasnula je Hrvate koji obožavaju klati svinje u svojoj režiji i svojom rukom. Nema više svinjokolja! Teško je i gotovo nemoguće kod nas smatrati ovaj događaj pun boli za i patnje za životinju koju se priklalo nemoralnim, neciviliziranim i okrutnim. Klanje je samo dio tradicije tlačiteljstva i diskriminacije životinja kao inferiornih bića u odnosu na ljudsku vrstu, a ne izvorni narodni običaj kojemu se treba dati status kulturne tradicije.
No, ipak EU nije zabranila ovaj običaj koji je jednostavno nepoznat u njenim zemljama članicama (osim Češkoj i Mađarskoj) nego se EU uopće ne bavi proizvodnjom hrane za vlastite potrebe, dakle ni klanjem svinja ni proizvodnjom domaćih "svinjarija", već je to u nadležnosti zemalja-članica. Dakle na nama je samima prekinuti ovu tradiciju mučenja i ubijanja, kako bi se mrcvarenje životinja i nestručno ubijanje klanjem inteligentnih i osjećajnih bića svelo na najmanju moguću mjeru.
Drugi izvor hrane koja će krasiti blagdanske trpeze je nastala u "tvornicama mesa", velikim farmama čije su posljedice nezdrava i neprirodna hrana sa u najboljem slučaju "dopuštenim" količinama u pravilu nama nepoznatih otrova i antibiotika. O posljedicama možemo razmatrati u nedogled, ali sve ostaje na hipotezama koje još vise u zraku. Možemo tek sa punim pravom i argumentirano povezati pojavu najnovijih, zastrašujućih i smrtonosnih bolesti koje su prestravile moderan svijet (SARS,Ptičja gripa, Kravlje ludilo) sa upravo ovakvom metodom uzgoja hrane životinjskog podrijetla.
Ministri poljoprivrede EU 26. su lipnja 2003. godine prihvatili temeljnu reformu Zajedničke poljoprivredne politike, plaćanje farmerima bit će povezano s poštovanjem standarda za okoliš, sigurnost hrane, zdravlje životinja i biljaka te dobrobit životinja. Cilj nije posebno buđenje altruizma prema životinjama, nego potreba sigurnosti zdrave hrane.
Drugi naćin kojim dolazimo do blagdanskih "delicija" i kojim slavimo našu moć ubijanja slabijih je lov životinja. Lov je barbarska tradicija zabave za okrutne i nasilne ljude i u suprotnosti sa poštovanjem života svih bića i dokaz nesposobnosti lovaca da prihvate odgovornost za život. Prema statističkim podacima u zemljama Europe broj lovaca je u konstantnom opadanju, a broj ljudi koji brinu o zaštiti životinja se povećava. Unatoć tomešto su lovci sebi dali ovlast da su upravo oni ti koji spašavaju vrste kao protuargument postavljamo pitanje: zbog čega se onda hvale, mjere i nagrađuju za najveće, mesom najkvalitetnije odstrijeljene-ubijene primjerke?
Naravno ovo blagdansko vrijeme je i vrijeme darivanja, tako da uz bogatu trpezu raznih zaklanih životinja može kao poklon doći i psić ili mačkica kao savršeni simbol istinskog duha Božića. Mala životinjica predstavlja nevinost, razigranu energiju, bezuvjetnu ljubav, nadu za budućnost. Baš je To poklon kakav želimo dati ili želimo dobiti od drugoga. I to je dobro u ovom svijetu u kojem je nasilje zastrašujuće u porastu podsjetiti se da postoje veće vrijednosti od onoga za čime svakodnevno bezglavo jurimo zaboravljamo nadu i ljubav, brigu za drugoga i radost davanja, a ne samo primanja. Upravo slika obitelji u blagdansko jutro sa živom igračkom koja je promolila glavicu iz šarene kutije je čest motiv na razglednicama i slikama umjetnika.
Ali, NE, za blagdane psa nećete moći usvojiti niti iz azila!!
Djeca se nesmiju učiti da je životinja stvar i igračka kao svaki drugi božični poklon. Životinja je živo biće koje u obitelj mora ući kao dio te obitelji, kao biće koje ima isto i svoje potrebe. Sjetimo se samo što sedogađa sa većinom ugračaka koje djeca nađu ispod okićenog bora, a pas niti mačka niti bilo koja druga životinja nesmiju završiti samo kao još jedan tragični slučaj.
Sudbina čovjeka i čovječanstva nije nikakva tajna zapisana nekim nerazumljivim jezikom u dubinama dalekih zvijezda već leži u mogućnosti našeg oprijedjeljenja. Odluku o vlastitoj sudbini donosimo svaki dan i uvijek iznova u beskonačnom procesu odabira dobrog i lošeg za nas, i za sve one koji o nama ovise. "Jer, dovoljno je životinji pogledati u oči...odgovor se sam ponudi."
Udruga Život Davorko Feil, predsjednik udruge